Setva i osnovna nega višegodišnjih travnih i travno-leguminoznih smeša

Višegodišnje trave se mogu gajiti na svim tipovima zemljišta, ali je najbolje ocedno i plodno zemljište. Ako sejemo travno-detelinske smeše neophodno je voditi računa o kiselosti zemljišta. Ako se u smeši nalaze lucerka pH ne bi trebalo da bude niža od 6, a ukoliko je u smeši crvena detelina ne niža od 5. Za setvu travnih smeša i detelinsko-travnih smeša sa žutim zvezdanom i belom detelinom se mogu koristiti i kiselija zemljišta. Treba naglasiti da se za setvu ne koriste previše zakorovljene parcele i da uvek treba sejati sortno, deklarisano seme smeša poznatih i proverenih sorti i proizvođača.

Priprema zemljišta i predsetveno đubrenje

Sejane livade sa travnim i detelinsko-travnim smešama se koriste 3-6 godina, pa iz tog razloga osnovna obrada i priprema zemljišta mora biti potpuna i kvalitetna. Osnovna obrada za jesenju setvu se vrši neposredno po skidanju prethodnih useva (čim ima dovoljno vlage u zemljištu za oranje) na dubini od 20-25 cm, a najkasnije dvadeset dana pre setve, da bi se zemljište do setve sleglo. Površine za prolećnu setvu obavezno uzorati u jesen, a najkasnije do kraja decembra.

Predsetveno đubrenje stajnjakom i kompleksnim mineralnim đubrivima je preporučljivo, a količina zavisi od hemijskog sastava zemljišta (analizu treba uraditi za svaku veću parcelu neposredno pred setvu). Đubrenje stajnjakom treba primenjivati pod prethodni usev, da bi izbegli jače zakorovljavanje u godini setve. Naročito je važna primena stajnjaka na slabim, peskovitim i lošim zemljištima (siromašnim u humusu). Količine stajnjaka se kreću od 20-40 tona po hektaru, zavisno od tipa zemljišta i njegove plodnosti. Ukoliko se parcela đubri stajnjakom, pri setvi se dodatno đubri kompleksnim mineralnim đubrivom NPK 15:15:15 u količini 150-200kg/ha. Ako se đubrenje obavlja isključivo mineralnim đubrivima, onda su količine znatno veće (300 i više kg/ha). Đubrivo se rastura po oranju, a zatim se zatanjira neposredno pred setvu finalnom pripremom zemljišta.

Jedan od odlučujućih momenata za uspeh setve je dobro pripremljeno i poravnato zemljište. Seme smeša je sitno, pa na nedovoljno pripremljenom zemljištu sa krupnijim površinskim slojem može da propadne u dublje slojeve odakle ne može nići ili da ostane na površini i da nikne bez ukorenjavanja, čime se dovodi u pitanje sklop useva, a time i uspeh setve. Obavezna mera je i valjanje pre i posle setve, a naročito kod setve u proleće.

Vreme setve

Sejati se može u jesen i proleće. Jesenja setva treba da se predpostavi prolećnoj, jer usevi uspešnije odolevaju korovima, i u prvoj godini proizvodnje dobijaju se veći prinosi. Problem mogu biti rani jesenji mrazevi, što opet zavisi od konkretne lokacije parcele. Optimalni rok za jesenju setvu je od kraja avgusta do dvadesetog septembra, i ovaj rok obezbeđuje da se mlade biljke izbokore i ojačaju do nastupanja zimskih mrazeva. Jesenja setva je naročto povoljna za smeše koje sadrže trave ozimog tipa: ježevica, livadski vijuk, crveni vijuk, visoki vijuk i bezosni vlasen. Osim navedenih trava, poželjno je u jesen obaviti setvu svih smeša sa engleskim i italijanskim ljuljem, jer ove vrste u narednoj godini daju maksimalne prinose krme. Ukoliko smeše sadrže lucerku i crvenu detelinu optimalan rok je do 10 septembra, jer su ove vrste još osetljivije na mrazeve u fazi klijanaca.

Na višim terenima (iznad 500 m/nv), kao i u slučajevima kad setva nije obavljena u jesen, seje se rano, u proleće, čim vremenski uslovi dozvole. Setvu bi trebalo obaviti u martu u nizijskom području gde vremenski uslovi u prvoj polovini marta dozvoljavaju pripremu i setvu. Optimalni rok je do desetog aprila u nizijskom, do kraja aprila u brdskom i početkom maja u planinskom području. Prednosti prolećne setve su izbegavanje mogućnosti od izmrzavanja, dok su nedostaci rizik od razvoja korova (naročito uskolisnih) i nedostatka vlage u aprilu koji može da dovede u pitanje nicanje pošto neke vrste trava imaju veoma dug period nicanja. Zakašnjenje sa setvom, kako u jesen tako i u proleće, vodi snižavanju prinosa, odnosno neuspehu setve.

Način setve i količina semena

Za setvu isključivo koristiti sortno seme prve klase, a setvu obavljati klasičnim žitnim sejalicama na međurednom rastojanju od 12-15 cm, uz posebno regulisanje aparata za izbacivanje semena različitih smeša zbog setvene norme. Ako se setva izvodi ručno, nakon setve neophodno je površinu podrljati na dubini od 2-3 cm. Bez obzira o kom načinu setve se radi posle setve zasejanu površinu treba obavezno povaljati glatkim, rebrastim ili člankovitim valjcima.

Značajnu ulogu u prinosima ima količina semena upotrebljena pri setvi. Zbog premalih količina semena usev ostaje redak, a korov se širi, dok prevelika količina semena, stvara gust usev, u kome se guše i slabije razvijaju biljke pa su prinosi manji. U zavisnosti od načina setve i pripreme zemljišta, optimalna setvena norma za proizvodnju krme, za dobro pripremljeno zemljište, bez korova, za ježevicu i livadski vijuk je 20-25 kg/ha, engleski ljulj, crveni vijuk i visoki vijuk 25-30 kg/ha, italijanski ljulj i francuski ljulj 30-35 kg/ha, mačji rep 15 kg/ha, ali pošto se nabrojane vrste višegodišnjih trava uglavnom seju u smešama optimalna setvena norma za detelinsko-travne smeše se kreće od 30-35 kg/ha, dok su preporučene količine semena za travne smeše 35-40 kg/ha. Ukoliko se seje na loše pripremljenom zemljištu ili se sa setvom kasni, gornja količina semena se povećava za 15-20 %. Na težim zemljištima setvu obaviti na dubini od 1,5 cm, a na lakšim 1,5-2,5 cm.

Nega useva

U prvoj godini kod jasenje setve, ako se pojavi podlubljivanje pokorice pod uticajem ranih jesenjih i poznih prolećnih mrazeva (golomrazica), neophodno je odmah po prestanku mrazeva semenske parcele povaljiti. Ukoliko se to ne obavi, nastupiće sušenje mladih biljaka, jer je koren biljčica podizanjem pokorice odvojen od zemljišta.

Najvažnija mera nege useva u godini setve je suzbijanje korova. U travnim smešama širokolisni korovi se lako suzbijaju tretiranjem herbicidima u tipu Monosana u fazama od 3-4 lista do početka bokorenja. U detelinsko travnim smešama nije moguća hemijska borba protiv korova te stoga odabir parcele bez korova i dobro i gusto nicanje useva dolazi do izražaja. Jedina mera borbe protiv korova kod DTS-a je česta defolijacija, odnosno košenje.

Travne smeše se u godinama kosidbe i punog iskorišćavanja prihranjuju azotnim mineralnim đubrivima posle otkosa, a kompleksnim u jesen, dok se detelinsko-travne smeše ne đubre azotom da se leguminozna komponenta ne bi suzbila već samo PK đubrivima. Koja formulacija i količina hraniva će se upotrebiti zavisi od plodnosti zemljišta, količine hraniva upotrebljene pod prethodni usev i vrste i namene smeša koje gajimo na livadi.